 |
Uvod u programiranje |  |
Maja Čić |
Varijable i primitivni tipovi
Java imena
Imena su ključna za programiranje. U programima, imena se koriste za pozivanje različitih stvari. Da bi mogao koristiti te stvari, programer mora razumjeti pravila davanja imena i pravila korištenja imena. Zapravo, programer mora znati sintaksu i semantiku imena.
Prema sintaksnim pravilima Jave, ime je niz od jednog ili više
karaktera. Mora počinjati slovom i mora biti u potpunosti
sastavljeno od slova, brojeva i donje crte "_". Nekoliko primjera ispravnih imena:
N
n
rate
x15
quite_a_long_name
HelloWorld
Velika i mala slova smatraju se različitima pa su:
HelloWorld
helloworld
HELLOWORLD i
HElloWorLD
sasvim različita imena.
Neka imena rezervirana su za posebne namjene u Javi i programer ih ne može koristiti za druge namjene.
Rezervirane riječi uključuju:
class
public
static
if
else
while
i nekoliko desetaka drugih riječi.
Java koristi Unicode skup karaktera koji obuhvaća tisuće znakova različitih jezika i pisama.
Varijable
Programi upravljaju podacima spremljenim u memoriji. U strojnom jeziku podaci se mogu pozivati samo pozivom numeričke adrese memorijske lokacije na kojoj je podatak spremljen. U Javi se za poziv podataka koriste imena umjesto brojeva. Programer treba zapamtiti samo ime, a računalo vodi računa o tome gdje je stvarno podatak smješten. Ovakvo ime koje služi za pozivanje podataka spremljenih u memoriji se zove varijabla.
Točno gledano, varijabla nije ime samog podatka nego mjesta u memoriji koje čuva podatke. O varijabli treba razmišljati kao o kutiji u koju se spremaju podaci za kasnije korištenje. Varijabla se odnosi izravno na kutiju i neizravno na podatak. Budući se podaci u kutiji mogu mijenjati za vrijeme izvršavanja programa, varijabla će ukazivati na različite vrijednosti ali uvijek na istu kutiju. Zablude mogu nastati, pogotovo kod neiskusnih programera, jer varijabla kad se koristi na jedan način ukazuje na kutiju, a korištena na drugi način odnosi se na podatak.
Jedini način na koji se u Javi može spremiti podatak u varijablu je korištenjem naredbe pridjeljivanja vrijednosti (assignment statement) u obliku:
varijabla = izraz;
gdje izraz predstavlja bilo što što se odnosi na neku vrijednost ili računa neku vrijednost. Kad računalo za vrijeme izvođenje naiđe na naredbu pridjeljivanja, procjenjuje izraz i rezultat sprema u varijablu.
Razmotrimo izraz:
kamata = postotak * glavnica;
Ovdje se vrijednost izraza postotak*glavnica sprema u varijablu
kamata. Varijable u Javi su takve da spremaju samo jednu određenu vrstu podataka i nijednu drugu. Svako kršenje ovog pravila kompiler će smatrati sintaksnom greškom. Kaže se da je Java "strogo pisani" jezik jer nameće ovo pravilo.
Postoji osam tzv. primitivnih tipova ugrađenih u Javu. Primitivni tipovi su: Prve četiri vrste spremaju cijele brojeve, a razlikuju se po rasponu brojeva koje mogu spremiti.
Float i double spremaju realne brojeve i razlikuju se po rasponu i preciznosti.
Char sprema jedan znak iz Unicode skupa, a boolean jednu od dvije logičke vrijednosti
(true ili false).
Tablica 2.1. Primitivni tipovi podataka
npr. int brojac;
String je složeni tip podataka. Stringovima se smatraju svi nizovi obuhvaćeni dvostrukim navodnicima. Detaljnije o stringovima nalazi se u lekciji Stringovi
* u izrazu je operator množenja,
kamata i glavnica su varijable,
a zapravo se množe vrijednosti spremljene u njima.
Vidimo da kad se varijable koriste u izrazu, koristimo zapravo vrijednosti spremljene u njima. U ovom izrazu računalo radi sa vrijednostima.
byte
short
int
long
float
double
char
boolean
Varijabla se može koristit u programu samo ako je prethodno deklarirana. Naredba deklariranja varijable
(variable declaration statement) se koristit da bi se varijabla deklarirala i pridijelilo joj se ime.
Kada računalo izvršava naredbu deklaracije varijable, rezervira dio memorije za tu varijablu i povezuje ime varijable s tim dijelom memorije.
Jednostavni oblik naredbe deklaracije je:
tip_varijable ime_varijable;