 |
Uvod u programiranje |  |
Maja Čić |
Osnovni Java program
Program je niz naredbi koje računalo izvršava da bi obavilo neku zadaću.
Da bi računalo moglo izvršavati naredbe, one moraju biti pisane na računalu razumljiv način, tj. u
programskom jeziku. Programski jezici se razlikuju od ljudskog po svojoj jasnoći i strogosti što je u programu dozvoljeno, a što nije. Pravila koja određuju što je dozvoljeno zovu se
sintaksa jezika. Sintaksna pravila određuju osnovni rječnik jezika i način na koji se programi mogu stvarati koristeći petlje, grananja i podprograme.
Sintaksno ispravan program je onaj koji je moguće kompilirati ili izvršiti. Programi koji sadržavaju sintaksne greške će biti odbačeni uz poruku o grešci. Dakle, za postati uspješan programer potrebno je detaljno poznavati sintaksu korištenog programskog jezika.
Sintaksa je, ipak, samo dio priče. Naime, nije dovoljno samo napisati program koji radi, potreban je program koji daje ispravan rezultat, dakle program mora imati smisao. Smisao programa se zove
semantika. Semantički ispravan program je onaj koji radi točno ono što programer traži od
njega.
Pri uvođenju novih jezičnih elemenata bit će objašnjena i sintaksa i semantika elementa. Zapamtite sintaksu i pokušajte steći osjećaj za semantiku iz razumijevanja danih primjera. Pokušajte napisati i svoje kratke programe da bi provjerili svoje razumijevanje.
Naravno, čak i kad se upoznate sa svim pojedinačnim elementima jezika niste postali programer. Još uvijek morate naučiti kako stvarati složene programe za rješavanje određenih problema. Za to su potrebni i iskustvo i vještina.
Objašnjavanje Jave ćemo početi na uobičajen način: pisanjem programa koji ispisuje poruku "Hello World!". Naizgled jednostavan problem, ali ipak vrlo važan korak u svladavanju novog programskog jezika (pogotovo ako vam je to prvi jezik). Potrebno je da razumijete osnovne postupke:
1. unos programskog teksta u računalo
2. kompiliranje programa i
3. izvršavanje kompiliranog programa.
Ovi koraci su različiti za razna računala i Java programerska okružja. U osnovi se taj postupak svodi na pisanje programa u nekom tekstualnom editoru i snimanje programa u neku datoteku.
Nakon toga određenom naredbom se program kompilira, nakon čega dobivate poruku o sintaksnim greškama ili kompilirani program. U slučaju Jave program se kompilira u bajt kod, umjesto u strojni jezik.
Na kraju pokrećete program odgovarajućom naredbom. Vaše programsko okruženje može obaviti neke od ovih koraka za vas, ali se u pozadini zasigurno odvijaju ista tri koraka.
Slijedi program "Hello World!". Ne očekujte da ćete sve razumijeti - neke dijelove ćete razumijeti tek nakon nekoliko lekcija.
/**
* HelloWorldApp klasa implementira aplikaciju koja
* ispisuje "Hello World!" na standardni izlaz.
*/
public class HelloWorldApp {
public static void main(String[] args) {
// Ispiši "Hello World!"
System.out.println("Hello World!");
}
}
Kada pokrenete ovaj program poruka "Hello world!" (bez navodnika) će biti ispisana na ekranu.
Naredba koja zapravo ispisuje poruku je:
System.out.println("Hello World!");
Ova naredba je primjer poziva podprograma. Koristi "ugrađeni" podprogram imena
System.out.println da bi obavio zadatak. Prisjetite se da se podprogrami sastoje od naredbi za izvršavanje nekog zadatka, okupljenih i sa određenim imenom. Ime se koristi da bi mogli taj podprogram pozvati kad god treba izvršiti taj zadatak. Ugrađeni podprogram je već definiran kao dio jezika i time dostupan u bilo kojem programu.
Znatiželja vas mora voditi kroz ostatak programa. Dio programa su komentari. Računalo u potpunosti zanemaruje komentare u programu, oni su samo za ljude. Unatoč tome, komentari su vrlo važni, bez njih razumijevanje programa može biti jako teško. Java ima dvije vrste komentara. Prva vrsta počinje s:
// i proteže se do kraja reda. Računalo zanemaruje // i sve nakon toga u istom redu. Druga vrsta komentara
započinje s /* i završava s */ i može se protezati preko
više redova.
Sve ostalo u programu je neophodno prema sintaksnim pravilima Jave. Svo programiranje u Javi se obavlja u klasama. Prva linija u programu kaže da se klasa zove HelloWorld. Ime klase HelloWorld ujedno služi i kao ime programa. Klasa nije program sama po sebi, da bi mogla postati program klasa mora sadržavati podprogram imena
main oblika:
public static void main(String[] args) {
izrazi
}
Kad naredite Java interpreteru da izvrši program, on poziva main() podprogram i izvršava naredbe unutar njega. Ove naredbe tvore skriptu koja govori računalu što točno treba raditi dok se program izvršava.
Main() podprogram može pozivati podprograme definirane unutar iste, pa čak i drugih klasa, ali
main() podprogram određuje kako i kojim redom će se koristiti drugi podprogrami.
Ime u prvoj liniji je ime programa, i ujedno ime klase. Ako se klasa zove
HelloWorld, treba biti snimljena u datoteci
HelloWorld.java, koja dakle sadrži source
kod programa. Kada se ova datoteka kompilira, nastat će datoteka
HelloWorld.class koja sadrži Java
bajt kod. Java intrepreter izvršava Java bajt kod i
za pokretanje programa ne trebate source kod.