A-3 Specifikacija odziva u frekvencijskom području
Na frekvencijskim karakteristikama zatvorenog regulacijskog sustava definiraju se obično dvije frekvencije:
ωR - frekvencija maksimalnog rezonantnog nadvišenja (eng. Resonant Frequency), i
ωB - pojas propuštanja sustava (eng. Bandwith) kojeg definiramo frekvencijom na kojoj amplitudna frekvencijska karakteristika prijenosne funkcije zatvorenog regulacijskog sustava padne na vrijednost 1/√2 svoje vrijednosti u odnosu na istosmjerni signal.
Na amplitudnoj se karakteristici uz to definiraju još dvije specifikacije:
MR – rezonantno nadvišenje (eng. Maximum Magnitude of Frequency Response) u odnosu na statičku vrijednost amplitude prijenosne funkcije i
Nagib gušenja (ili rezanja) (eng. Cutoff Rate) kao nagib amplitudne karakteristike prijenosne funkcije nakon pojasa propuštanja. Najčešće se izražava u dB/dekadi ili dB/oktavi (Napomena: dekada je deset puta veća frekvencija, a oktava dvostruko veća frekvencija).
Za sustav kome je prijenosna funkcija zatvorene petlje drugog reda
(A.3.1)
ove se vrijednosti lako izračunaju
(A.3.2)
(A.3.3)
(A.3.4)
Na primjer za ζ= 0.5, ωB = 1.27 ωn , za ζ= 1/1.41 , ωB = ωn a za ζ= 0.95 , ωB = 0.7 ωn .
Slika prikazuje amplitudni frekvencijski dijagram za sustav statičke prijenosne funkcije zatvorene petlje |G(jω|=1 za ω=0.
Slika A-3.1 Uz definiciju pojasa propuštanja ωB i rezonantne frekvencije ωR
Slično kao i kod vremenskog odziva mogu se definirati granice unutar kojih treba biti frekvencijska amplitudna karakteristika zatvorenog sustava. Primjer prikazuje Slika A-3.2.
Slika A-3.2 Dozvoljeno područje frekvencijske amplitudne karakteristike zatvorenog sustava
U specifikacije frekvencijskog područja ubrajaju se i relativne mjere stabilnosti: amplitudna (AP) i fazna (FP) pričuva. One se definiraju za zatvoreni regulacijski sustav G(s) na temelju prijenosne funkcije otvorenog regulacijskog sustava Go(s). Prijenosna funkcija otvorenog regulacijskog sustava je produkt svih prijenosnih funkcija direktne i povratne grane. Pri tome su nam važne dvije frekvencije
ωI - frekvencija kritične amplitude – koju definiramo kao frekvenciju na kojoj je amplituda prijenosne funkcije regulacijskog sustava jednaka jedinici:
(A.3.5)
ωπ - frekvencija kritične faze – koju definiramo kao frekvenciju na kojoj je faza (argument) prijenosne funkcije regulacijskog sustava jednaka π
(A.3.6)
Koristeći ove dvije frekvencije amplitudnu i faznu pričuvu definiramo na slijedeći način:
AP – amplitudna pričuva (eng.Gain Margin) definira se kao recipročna apsolutna vrijednost amplitude otvorenog regulacijskog sustava na frekvenciji kritične faze:
(A.3.7)
AP se obično izražava u decibelima, pa jednadžba tada glasi:
(A.3.8)
FP – fazna pričuva (eng. Phase Margin) definira se kao argument prijenosne funkcije regulacijskog sustava na frekvenciji kritične amplitude kojemu je dodan π
(A.3.9)
Za sustav drugog reda prijenosne funkcije zatvorene petlje (A.3.1) fazna pričuva se može izračunati jednadžbom
(A.3.10)
Slika A-3.3 grafički prikazuje amplitudnu i faznu pričuvu na Nyquistovom dijagramu sustava.
Slika A-3.3 Definicija amplitudne i fazne pričuve na Nyquistovom dijagramu
U frekvencijske specifikacije karakteristika sustava spada i definiranje utjecaja vanjskog poremećaja i šuma mjerenja na odziv zatvorenog regulacijskog sustava. Pod vanjskim poremećajem prije svega smatramo poremećaje koji se superponiraju izlaznoj, vođenoj veličini sustava , a šum mjerenja ili šum senzora dodaje se izlaznoj veličini sustava u povratnoj grani. Slika A-3.4 blokovski prikazuje regulacijski sustav sa dodanim vanjskim poremećajem i šûmom mjerenja.
Slika A-3.4 Blokovski prikaz sustava s dodanim vanjskim poremećajem i šumom mjerenja izlaznog signala
Izlazna veličina vođenog sustava je
(A.3.11)
a pogreška
(A.3.12)
U skladu s analizom osjetljivosti regulacijskih sustava (vidi Poglavlje 4.6 – Analiza osjetljivosti diskretnih sustava - text_4-12.htm) jednadžbe (A.3.11) i (A.3.12) možemo napisati koristeći funkciju osjetljivosti
(A.3.11)
(A.3.12)
gdje je
prijenosna funkcija zatvorene petlje, a
funkcija osjetljivosti prijenosne funkcije zatvorene
petlje na promjene prijenosne funkcije otvorene petlje. Da bi utjecaj
vanjskog poremećaja na sustav bio što manji funkcija osjetljivosti treba
biti što manja, a to znači da |G0(jω)| treba biti što veći. To se isto odnosi i na pogrešku
praćenja referentne veličine. S druge strane utjecaj šuma mjerenja se
minimizira smanjivanjem |G(jω)| što zahtjeva što manji |G0(jω)|. Dakle dva potpuno suprotna zahtjeva. Smanjenje utjecaja
vanjskog poremećaja i dobro praćenje referentne veličine zahtijevaju što veću
amplitudu prijenosne funkcije otvorene petlje, a dobro potiskivanje šûma
mjerenja što manju vrijednost amplitude prijenosne
funkcije otvorene petlje. Na svu sreću u praksi frekvencije
vanjskih poremećaja su obično male frekvencije reda veličine frekvencija
ulaznog, referentnog signala, a frekvencije šûma su velike
frekvencije, pa se dobrim izborom amplitudne
karakteristike prijenosne funkcije otvorene petlje mogu zadovoljiti sva tri
zahtjeva (dobro praćenje
reference, dobro potiskivanje poremećaja
i neosjetljivost na šum mjerenja). Slika A-3.5 prikazuje
primjer amplitudne karakteristike koja te, suprotne zahtjeve zadovoljava.
(Napomena: Uočiti razliku između ove slike i slike A-3.2. U ovom se
slučaju radi o frekvencijskoj karakteristici otvorene petlje, a na Slici
A-3.2 bilo je riječ o frekvencijskoj karakteristici zatvorene petlje)
Slika A-3.5 Dozvoljena područja unutar kojih treba biti frekvencijska amplitudne karakteristike otvorenog sustava