2.2.1.  Uzorkovanje

Cilj: Objasniti i matematički opisati postupak kvantizacije po vremenu koji nazivamo uzorkovanje.

Postupak diskretizacije po vremenu koji nazivamo uzorkovanje (eng. sampling) možemo definirati kao postupak prikaza kontinuiranog signala slijedom brojeva koji predstavljaju vrijednost signala u pojedinim trenucima vremena.

Uzorkovanje je temeljni postupak digitalnog vođenja, prije svega zbog toga što i sama računala rade u diskretnom taktu, pa je dobro razumijevanje procesa uzorkovanja od posebne važnosti. Krenimo s matematičkim opisom postupka uzorkovanja:

Neka je skup pozitivnih i negativnih cijelih brojeva i neka je podskup skupa realnih brojeva koji ćemo nazvati skup trenutaka uzorkovanja. Uzorkovanje je linearna operacija:

(2.2.5)

gdje T nazivamo period uzorkovanja (prisjetimo se da ovdje analiziramo samo regularnu kvantizaciju po vremenu). Izraz   fs= 1/T  nazivamo frekvencija uzorkovanja, a ωs=2π fs =2π/T  kružna frekvencija uzorkovanja.

Sklop u kojem se uzorkovanje provodi nazivamo sklop za uzorkovanje ili uzorkivač, a u inženjerskom žargonu često se naziva i "sampler" prema engleskoj riječi "sampling" koja znači uzorkovanje. Na shemama ga prikazujemo sklopkom uz koju je napisano slovo T što simbolizira njeno ritmičko otvaranje i zatvaranje u vremenskim intervalima perioda uzorkovanja (slika 2.2.3).


 
Slika 2.2.3. Shematski prikaz sklopa za uzorkovanje

Sklopka ostaje uključena konačni period vremena τ.

Sklop za uzorkovanje možemo promatrati i kao modulator, množač u kojem se množe dva signala:

- kontinuirani signal x(t) koji predstavlja signal koji modulira, i
- slijed impulsa jedinične amplitude u(T,τ)  koji predstavlja signal koji se modulira.


Slika 2.2.4. Sklop za uzorkovanje kao modulator


Izlazni signal

(2.2.6)

je signal diskretiziran po vremenu.


U praksi je najčešće ispunjen uvjet τ << T , pa se slijed jediničnih impulsa prikazanih na slici 2.2.5 matematički zamjenjuje slijedom pomaknutih Diracovih δ funkcija (eng. Pulse Train) koje se simbolički označavaju sa δT a matematički izražavaju beskonačnim redom:

(2.2.7)



Slika 2.2.5.- slijed pomaknutih Diracovihfunkcija

Jednadžba (2.2.6) sada glasi:

(2.2.8)


Pretpostavimo sada da uzorkujemo čisti sinusni signal frekvencije ωo =2π/To   i amplitude A: x(t) = A sin ωot.

Slika 2.2.6 prikazuje dvije situacije za različite odnose perioda uzorkovanja T i periode kontinuiranog signala To.




Slika 2.2.6. Uzorkovanje sinusnog signala za različite odnose perioda uzorkovanja T i periode sinusnog signala To: gornja slika -  To=12T  i donja slika - To=(12/13)T

Promatrajući sliku 2.2.6. pretpostavimo da nam je poznat samo diskretni signal na slikama označen plavo. U oba slučaja on je identičan iako smo uzorkovali dva potpuno različita sinusna signala. U prvom slučaju je to bio: x(t) = A sin (π/6T)t , a u drugom x(t) = A sin (13π/6T)t .

Kada bi nam netko zadao zadatak da iz diskretnog signala rekonstruiramo kontinuirani mi bi u oba slučaja pretpostavili da se radi o prvom signalu prikazanom na slici 2.2.6.

Napomena:Ovaj fenomen je poznat pod pojmom frekvencijsko preklapanje ili kako se često prema eng. riječi zove Aliasing i o njemu će biti više riječi u poglavlju 2.2.5 .

Sada se postavlja temeljno pitanje: Kakav mora biti odnos između frekvencije signala koji se uzorkuje i frekvencije uzorkovanja da bi se kontinuirani signal mogao (bar teorijski) u potpunosti rekonstruirati i vratiti u prvobitni kontinuirani oblik? Odgovora se prvi posjetio Nyquist 1928. godine o čemu više u sljedećem poglavlju.