3.3. Z - transformacija
Neka je x(t) kontinuirana funkcija, a x*(t) njen diskretni oblik definiran slijedom diskretnih vrijednosti x(kT) , k = 0, 1,2,...
Jednostrana Z - transformacija funkcije x*(t) definira se izrazom:
(3.3.1)
gdje je z = λ + jμ kompleksna varijabla. x(kT) pri tome mora zadovoljavati određene uvjete koje većina realnih funkcija zadovoljava. Usporedimo li izraz (3.3.1) s izrazom za Laplaceovu transformaciju kontinuirane funkcije x(t):
(3.3.2)
gdje je s = σ + jω također kompleksna varijabla, ustanovit ćemo sličnost oblika, s tim da kod Z - transformacije integral postaje suma, kontinuirana funkcija x(t) zamjenjuje se diskretnim vrijednostima x(kT), a jezgra transformacije umjesto e-st postaje z-k.
Do izraza (3.3.1) možemo doći i na drugi način. Pokazali smo da se diskretna funkcija x*(t) može prikazati beskonačnim redom:
(3.3.3)
Napravimo li Laplaceovu transformaciju reda (3.3.3) dobit ćemo, ukoliko primijenimo teorem pomaka Laplaceove transformacije, izraz:
(3.3.4)
S obzirom da su x(0), x(T), x(2T) ... konstante, a Laplaceova transformacija Diracove funkcije L{δ(t)}=1, uz zamjenu eTs=z dobijemo jednadžbu (3.3.2).
Iz identiteta z = eTs slijedi s = (1/T).ln(z) pa možemo pisati:
(3.3.5)
Osim toga kako je z = λ + jμ, a s = σ + jω pišemo:
(3.3.6)
pa vrijedi:
(3.3.7)
Važno je i zapamtiti da:
(3.3.8)
P r i m j e r :
Odredi Z - transformaciju jediničnog skoka:
Najprije prelazimo u diskretni oblik x(kT) koji je za skokovitu funkciju jednak 1 za sve k = 0,1,2, ... Prema jednadžbi (3.3.1) slijedi:
Dobiveni red je oblika:
koji se jednostavno rješava. Označimo ovaj red sa x:
te pomnožimo lijevu i desnu stranu s a:
Ovako dobiveni oblik oduzmimo od x:
ako su svi ak konačni, a to je ispunjeno ukoliko je ostaje:
pa je rješenje reda
U našem primjeru a = z-1 pa imamo:
Inženjerski se Z - transformacija naravno ovako sporo ne računa, već se koriste gotove tablice Z – transformacije. Tablice se obično sastoje od tri stupca, te sadrže x(t), X(s) i X(z). Skraćena tablica za neke tipične funkcije dana je na slici 3.3.1.
Slika 3.3.1. Tipične funkcije i njihove transformacije - VAŽNO a = e-αT
P r i m j e r :
Za funkciju definiranu Laplaceovom transformacijom:
odredi Z - transformaciju.
Prvi je korak razbijanje funkcije X(s) na parcijalne razlomke:
Korištenjem tablica dobijemo:
Ukoliko nam treba X(z) možemo ponovo skupiti u jedan razlomak.